Jednom u generaciji: Zašto je utakmica u Sijetlu historijski trenutak koji se ne propušta

Da bismo shvatili pravu magnitudu onoga što se sprema, moramo sagledati širu sliku. Koliko je zapravo rijetka ova prilika? Sjedinjene Američke Države su posljednji put bile domaćini Svjetskog prvenstva davne 1994. godine. Prošle su pune 32 godine do ovog povratka. Ako se historija ponovi, sljedeći put kada će Amerika ugostiti smotru najboljih svjetskih selekcija mogao bi biti tek za nekih 30 godina. Većina nas će tada biti u potpuno drugačijim životnim fazama.

Tu postoji još jedna mnogo teža realnost. Čak i ako se Mundijal vrati u Ameriku za tri decenije, fudbal je nepredvidiv i niko ne može garantovati da će se naša reprezentacija tada kvalifikovati. Plasman na Svjetsko prvenstvo je brutalan i težak put, a činjenica da smo sada tu na američkom tlu predstavlja savršenu oluju koja se dešava doslovno jednom u životu. Ovo nije prilika koja se ostavlja za neki naredni put, jer sljedećeg puta u našem vijeku možda više neće ni biti.

Upravo zbog te surove i prelijepe ekskluzivnosti, Sijetl postaje epicentar nečeg mnogo većeg od fudbala. Ovo više nije samo lokalni događaj za američku dijasporu, jer je euforija prešla okean. Ljudi masovno kupuju avionske karte ne samo iz cijele Amerike i Kanade, već i iz Evrope. Dolaze nam navijači iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Skandinavije, pa sve do same Bosne i Hercegovine. Na hiljade naših ljudi planira preletjeti pola svijeta samo da bi bili dio ovog trenutka.

Epicentar ludila biće čuveni Belltown, gdje je mala ekipa iz sjene mjesecima u tišini pripremala teren da cijela jedna avenija i svi njeni najbolji klubovi u nizu postanu isključivo naša teritorija. Zamislite hiljade ljudi koji se okupljaju od ranog jutra, tik jedni uz druge na istoj ulici, uz ćevape, bosansku kafu i pjesmu, dok se sprema onaj historijski trenutak kada svi zajedno krenemo u masovni navijački marš prema stadionu.